Na Jugu Naše Zemlje

petak, 24.03.2006.

ŽENA KONAVOKA



Kad puše jugo na jugu naše zemlje ljudi nisu normalni. Taj vjetar ima jak utjecaj na ponašanje ljudi. Sjećam se kada je nekoliko dana puhalo jugo moj najbolji prijatelj me nazvao i rekao da mu se žena Konavoka želi ubiti. Rekao je da dođem gledati kako će to uraditi i da požurim jer imam malo vremena. Nisam imao vremena za razmišljanje pa sam požurio. Dok sam žurno oblačio jaknu Nedi sam rekao gdje idem.
-Idem gledati kako će se žena Konavoka ubiti.
-Tooo sigurno! Kakoo da ne!
Ja sam za razliku od Nede imao čvrste razloge da vjerujem da će se žena Konavoka ubiti. Na njeno raspoloženje utječu vjetrovi. Točnije, ona se ponaša kako vjetar puše. Kad puše jugo ona nije dobre glave, kad puše bura onda je čiste pameti, kad puše maestral onda je agresivna i tukla bi se, kad puše tramuntana onda je živahna, a kad ne puše ni jedan od ovih vjetrova onda je normalna. Onda je žena Konavoka.
Kod najboljeg prijatelja u kuhinji zatekao sam kuma.
-Što će on ovdje?- upitao sam najboljeg prijatelja.
-Da, što ćeš ti ovdje?
-Ne znam. A što će Vlaho ovdje?
-Ne zna ni on. Pređimo odmah na stvar. Žena Konavoka je jutros bila u apoteci i kupila je škatulu tableta za spanje. Meni je prodavačica mobitelom javila, pa sam požurio doma da je spriječim ali sam zakasnio,popila je. Evo to je ta kutija, na žalost prazna. Znači sve je popila. Sad je u đardinu,valjda tamo želi umrijeti.
Sva trojica smo se nagurali na kuhinjski prozor. Ona je dostojanstveno šetala po đardinu. Ona je žena sa sela. Njena prva igračka je bila motika. Odrasla je kopajući u polju. Nimalo se nisam čudio što je odlučila umrijeti u đardinu, tamo gdje najviše voli biti.
Odjednom se presavila i čučnula. Potrčao sam prema vratima. Možda će joj trebati dati umjetno disanje usta na usta. Nije da se hvalim, ali dobar sam u tome jer sam dosta puta vježbao s Nedom. I nikad ne znaš kad se možeš zateći u ovakoj situaciji kad tvoja hrabra pomoć nekome treba. I njih dvojica su potrčali zamnom ali ne da joj pruže pomoć, već da mene spriječe u tome.
-Čekajte kume, gdje ste navalili? Još nije umrla.
Za divno čudo nije umrla. Imala je jake bolove u stomaku da je morala kakiti u đardinu. Zaključio sam da je to bio prvi simptom pred smrt.
Čim je završila otišla je do susjede. Nje nije bilo doma. Bio je njezin muž koji se jako obradovao ženi Konavoki jer su iz istog sela. Ponudio je rakijom koju je on ispekao, ali tko zna od čega. Zašto to kažem? Pa,on ima običaj hvaliti se što mu je ćaća na samrti rekao, šapnuo da nitko ne čuje osim njega:
-Sine i od grožđa se vino može praviti.
Jako je ponosan na tu informaciju.
Imao je on još čime bi se mogao pohvaliti i nije gubio vrijeme. Bila je rijeć o puški. Ta puška ima dvije cijevi i zato može ispaliti dva metka jedan po jedan, ili dva odjednom. Da ima jednu cijev ne bi mogla ispaliti dva odjednom. Da ima tri cijevi mogla bi ispaliti tri metka odjednom ili dva, pa jedan ili jedan po jedan. To su bila logična objašnjenja. I od njih je ženu Konavoku zabolio stomak. On joj je ponudio mlijeko, kravlje, svježe, upravo došlo iz Konavala. Popila je litru na eks. Mljeko joj je pomoglo da osjeti novi smiptom koji ju je oborio na pod. Luda od boli otpuzala je do WC-a i sjela na šolju. Tek tada su bolovi nestali. Opet je izbjegla smrt za dlaku.
Otišla je ljuta od susjeda jer je bila uvjerena da joj je dao pokvareno mlijeko. Mi smo je nastavili pratiti. Tada je svaratila do jedne prijateljice. Ona je raspravljala sa svojom najboljom prijateljicom o njihovoj zajedničkoj prijateljici a koja ima najbolju prijateljicu. Malo je zamršeno to prijateljstvo i tu se ne zna tko je kome prijateljica. Tema rasprave je bila najbolja prijateljica njihove zajedničke prijateljice i treba spomenuti da i ona ima najbolju prijateljicu a koja nema problem koji ona ima. Tema rasprave je koji posao da prihvati. Da li joj je bolje raditi kao konobarica ili da stoji ispred hotela i naplaćuje svaki ulazak. Malo je ta tema zbunjujuća.
Žena Konavoka je podigla ruku da predloži koji posao da prihvati, ali bol u stomaku je opet oborio na pod. Njena prijateljica je sa svojom najboljom prijateljicom odvela do WC-a. Njih dvije su se ispred vrata dogovarale da će reći svojoj zajedničkojoj prijateljici, a ona će sigurno svojoj najboljoj prijateljici, a ona će sigurno svojoj najboljoj prijateljici reći što se dogodilo Ženi Konavoki. I tu će informaciju sigurno čuti nečija najbolja prijateljica u Americi.
Predložio sam da je uhvatimo čim izađe, vežemo je i odvedemo doktoru. Oni su pukli od smijeha.
Naravno, nisu mi dozvolili da je odvedem u bolnicu.Morao sam je i dalje pratiti. Otišla je do moje kume. Ma kako su se njih dvije upoznale samo da mi je znati. Kuma joj je tom prilikom objasnila kako ona to radi na cesti. Mislim, kako stopira. Prvo stane kraj ceste, ispruži ruku, prste stisne u šaku i palac ispruži prema gore. Kad uđe u auto onda ne zna reći stop. Morat će malo poraditi na tome. Kuma je iskoristila priliku pa joj je ispričala vic:
-Crvenkapica ti je šetala šumom i srela vuka kako čuči kraj puta. Ona mu prišla i upitala zašto ima tako velike zube. Vuk ništa ne odgovori. Ona opet upita zašto ima tako velike oći. Opet vuk ništa ne odgovori. Crvenkapica ga opet pita: Aaa vuče zašto... Šuti mala vidiš da serem!
Taj vic je ženu Konavoku podsjetio da mora na jedno važno mjesto i otišla je puzeći.
Nakon što je preživjela još jedan simptom otišla je rođacima. Oni uvijek imaju neke fiks ideje. Napravit će motor sa dva velika fara kao lubenice. Vozač će imati dojam po noći da je upaljena vanjska rasvjeta. Kao dio opreme motor će imati i kutljaču. U životu nikad ne znaš što ti može trebati pa nek se nađe pri ruci. Sad je li ih ona zezala ili je mislila ozbiljno ostaje tajna. Predložila je da ugrade radiokazetofon u frižider. Oni su se oduševili toj ideji. Na vrh jezika joj je bila još jedna ideja,ali morali su je odnjeti na poznato mjesto.
A i ta žena Konavoka kao da je mačka pa ima sedam života i nikako da umre. Opet sam predložio da je odvedemo u bolnicu prije nego potroši sve živote. Oni su pukli od smijeha. Rekao sam im tko se zadnji smije - naslađe se smije.
Od svojih rođaka je otišla u prirodu u Konavle. Novi simptom je oborio ispod nekog drveta. Čučala je tu pet sati. Odjednom je došetala nečija krava. Malo je pasla tuda. Kad se približila ženi Konavoki radoznalo se zagledala u nju i muknula. Žena Konavoka je s velikim krvavim očima kroz zube protisnula kravi:
-Daaaj,ne seri!
Imao sam vramena da razmišljam onih pet sati. Nešto nije štimalo. Ako je žena Konavoka popila tablete za spanje zašto nije zaspala? Zašto nije umrla? I zašto sere bez veze?
-Vi niste iskreni prema meni.- rekao sam im.
Kum me pogledao ozbiljnim pogledom, a najbolji prijatelj se osmjehnuo.
-Mesec vam vaš,u čemu je fora?
-Hoćemo li mu reći?
-Naravno, to je moj kum.
Istina, žena Konavoka se pokušala ubiti i mom najboljem prijatelju je javljeno. On je došao za njom doma i dok se ona kupala tablete za spanje zamjenio je tablete za sranje.
- 19:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.02.2006.

SUSJEDI



U dvorištu sam meo otpalo lišče i Grickove kosti. Ja ne razumijem tog mačka. On jede kosti kao pas. Meni se čini da je on u tijelu mačka, a u duši pas. Često pokazuje siptome jednog psa, na primjer zalijeće se u noge i grize ih. Pomišljao sam dosta puta da stavim onu upozoravajuću tablicu ''Opasan pas'' ili ''Čuvajte se psa'' . Kad netko dođe a on je tu u dvorištu, odmah se sakrije i čeka da osoba krene do ulaznih vrata, zacima guzicom i zaleti se na noge i grize. Tako je to jutro mene grizao dok sam meo dvorište. Svaki čas sam ga morao tjerati s metlom.
Trajalo je to neko vrijeme, a onda je našu pažnju privukao veliki kamion koji se zaustavio ispred susjedne kuće. Inače ta je kuća već neko vrijeme bila prazna. Iz kabine je izašao vozač i dvoje starijih ljudi. Nešto su pričali jako brzo, pa nisam ništa razumio. Onda je vozač otvorio stranicu kamiona i poispadalo je nekoliko radnika. Shvatio sam da su to novi susjedi. Eto, nakon devet mjeseci netko je odlučio useliti. Mesec im njihov, nisu ni uselili, a već su smetali radnicima. Petljali su im se oko nogu, gnjavili ih uputama gdje ostaviti pakete i razne komade namještaja.
U gledanju mi se pridružila Dalilah s dudom u ustima. Onda nas je susjed ugledao i mahnuo mi rukom. Uzvratio sam mu, neka zna da sam dobrosusjedski raspoložen. Opet mi je mahnuo, a ja mu opet uzvratio. I po treći put mi je mahnuo, a ja uzvratio.
- Tata, dundo maše da mu dođeš.
- Nije, on nas pozdravlja. Dobar neki dundo.
Dalilah je bila u pravu. Susjed je prišao i obratio mi se na konavoskom jeziku:
- Kenova šušede. Ajde bogareti pomozi ovijem judima unijet mobiju u kuću.
- Ne znam... stvarno ne znam... nisam nikad to radio.
Susjed je napravio kiselastu facu i otišao mašući rukom, onako kako se maše nekom kome želiš reći da je teška budala.
- Tata, tata, što dundo hoće?
- Bolje ti je da ne znaš, još si mala.
Susjed od svoje namjere nije odustao. Tko god je naišao ulicom zvao ga je da pomogne tim radnicima. Gledao sam ga što radi, ali kad je jednom radniku vratima priklještio mali prst ruke nisam više mogao gledati.
Nakon pet dana naši su se susjedi ugodno smjestili. Došli su nepozvani na kavu. Iz razgovora koji je usljedio doznali smo da dolaze iz konavala, a to smo več mi primjetili. Da imaju dva sina koji su ostali u selu da bi se bavili poljoprivedom. Oni su stari, a djeca mlada pa im samo smetaju. Susjed nam se pohvalio da ima rođaka u Dubrovniku. Također ima i brata u Dubrovniku, a koji živi u Mokošici. Rekavši to puknuo je od smijeha. Što je toliko bilo smiješno rekla nam je njegova žena. Njegov brat je mlađi od njega i žena se razvela od njega.
Dok nije došlo do rastave braka živjeli su u neboderu u Mokošici. On je trgovački putnik, pa ga nekad zbog posla nema po pet ili deset dana doma. I jednog dana je otišao na poslovno putovanje. U istom neboderu je živjela njegova ljubavnica četri kata niže. On je naravno pošao k njoj, to je bila uhodana rutina. Dok je bio kod ljubavnice nije izlazio nikad van da ga netko ne bi vidio.

Ali što se dogodilo. Ljubavnica mu je kasno u noć rekla da baci smeće jer smrdi, a ona trenutno ne može. On je razmišljao: jedanest je sati, nikoga nema na ulici pa neće biti problema, neće ga nitko vidjeti.
Na brzinu je obukao kućni ogrtač i papuče. Ne razmišljajući u liftu je pritisnuo tipku za četvrti kat, njemu dobro poznat. Kad je izašao stao je ispred poznatih vrata. Pokušao je ući, ali bila su zaključana. Počeo je zvoniti. Vrata je otvorila... njegova žena.
Muž se vratio sa poslovnog puta u kućnom ogrtaču i papučama. Zeznuo se. Iz navike je pošao doma. Susjed se smijao kao lud. Ne znam što je tu bilo smiješno.
Susjeda je tom prilikom spomenula i njihovog rođaka. On prodaje voće i povrće na pijaci. Prodavao je on i po plažama ljeti. Nije dugo izdržao, jer je slabo prodavao. Šetao bi on nudističkom plažom i na engleskom vikao voće i povrće. Kad bi osoba zatražila kilo ili dva voća, on ne bi prodao. Ako osoba nema ništa na sebi onda nema ni novčanik. Nije mogao razumjeti da je to nudistička plaža, da se ljudi kupaju, sunčaju, pričaju goli. Vidio je osobu golu, nije vidio novčanik i nije prodao voće. Susjed se smijao kao lud.

Kad su odlučili otići rekli su da smo mi mladi, a oni stari i da nam samo smetaju. Nismo ni zatvorili vrata za njima, a Dalilah je počela plakati. Ustanovili smo da ima visoku temperaturu. Morali smo odmah zvati hitnu.

Nisu naši susjedi loši. Kad kad nepozvani dođu na kavu, kad kad budem zamoljen da im pomognem premjestiti ormar ili stol, a najlakše mi je premjestiti pepeljaru.
Ipak, imaju jednu manu koju nisam odmah zapazio,ali kad tad bi. Neda je imala sreće pa je prva primjetila i mene je uvjeravala, ali nije trebala jer meni ipak ništa ne promakne. Polako čitajte: naši susjedi su baksuzi, ali na za sebe već za druge. Teško mi je u to bilo vjerovati, ali istina uvijek pobjedi.
Jedno poslijepodne sam se dogovorio sa poznanikom da žene izvedemo na večeru. Onaj tko ne dođe je magarac. To isto popodne su susjedi došli na kavu. Uveče Neda i ja smo krenuli, ali nismo stigli na dogovoreno mjesto. Auto se pokvarilo. Sinhroni u mjenjaču su popucali. To se dogodi jednom autu od nekoliko miljuna i to se dogodilo baš nama.
Drugom prilikom susjed je došao posuditi sjekiru. Nakon što je otišao Neda me zazvala iz WC-a. Puklo je staklo na vratima od veš mašine. To je staklo debelo i ne puca tako lako, ali nama je puklo.
Jedno veče je došao bračni par s kojima smo trebali otići na večeru. Malo su se čudili što smo onda ispali magarci. Željeli su da nadoknadimo onu večer. Taj put smo krenuli zajedno s njihovim autom. Prije nego smo pošli susjeda je svratila da posudi malo soli, vegete i papra (ne pretjerujem) i njihovo se auto pokvarilo, pa smo svi pješke išli doma.
Neda je navela sve loše događaje koji su nam se dogodili od kada su doselili novi susjedi. Nisam joj vjerovao. Optuživati ljude da su baksuzi nema smisla. Ja nisam praznovjeran da povjerujem u to tek tako. Danas ti se dogodi nešto loše, a sutra nešto dobro. Da bi dokazao i sebi i Nedi da sam ja u pravu, da susjedi nisu baksuzi, popravio sam auto, pozvao susjede na kavu i navečer izveo Nedu u kino.
Na povratku kući sve četri gume su pukle. Ipak je ona bila u pravu. Dakle, ima takvih susjeda koji su baksuzi. Ako su ti ušli u kuću nešto se nepredviđeno loše mora dogoditi. Srećom ne dolaze tako često jer smo mi mladi, a oni stari i ne žele nam smetati. To veče kad smo došli doma otvorio sam prozor u dnevnom boravku i viknuo:
- BAKSUZI!
- Ljubavi jesi li poludio, zatvaraj prozor, mogu te čuti.
- Pa što?
- Opet će doć.
- 13:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 15.02.2006.

NEŠTO ME BOLI STOMAK


Opet mi je došla sestra u posjet. Ona živi i radi u Zagrebu. Još se nije udala jer nije naišao princ na bijelom konju, a takvog možeš sresti samo u filmovima. Ja ne razumjem zašto se preselila u Zagreb. Sto puta sam joj rekao da se vrati živjeti u Cavtat. I tako mi onda ne bi dolazila u goste. Ja, kum i moj najbolji prijatelj pomogli bi joj da obnovi kuću naših roditelja. I onda ne bi svaki čas dolazila u Cavtat i to meni u goste. Ja nju ne volim onoliko koliko to očekuje od mene. Zašto? Kad smo bili mali vratima mi je priklještila mali prst lijeve ruke i smijala se zbog toga. I zamislite, još mi se nije izvinila. I normalno da mi je antipatična. I ne volim da mi dolazi u goste.
Neda i Dalilah je vole. Neda je našla s njom zajednički jezik i ne uvlači ga u usta dok je ova u gostima. Dalilah je zove tetka, a ova joj uvjek donese veliku Milka čokoladu s lješnjacima.
Budući da je došla iza devet uvečer njen mi je prvi dan brzo prošao. Brzo sam je upitao koliko će još ostati.
- Pet dana.
- Ali prošli put si ostala tri dana!
- To je bilo prošli put, ovaj put ostajem duže.
- Ne poštuješ tradiciju. Poštuj tradiciju, mesec ti tvoj.
- Ne kaže se mesec nego M-I-J-E-S-E-C.
- Pa tako sam i rekao.
- A velečasnog Grgu zove Veličanstveni. - dodala je Neda.

To je tako, kad se njih dvije sastan samo me zezaju. Kao da ja ne znam pravilno izgovarati riječi. Brzo sam pošao spavati da ih ne slušam.
Ujutro sam namjerno ustao kasnije da bih bio manje sa sestrom. Sve tri su bile u kuhinji. Njih dvije su jedna drugoj uskakale u rečenicu. Sjeo sam za trpezu u nadi da če mi se ponuditi kavica. Blablablablablabla. To je sve što sam dobio od njih. Mogao sam i umrijeti što bih dobio kavicu. Ustao sam da sam napravim kad one neće. Baš sam palio plin kad sam čuo glas sestre.
- Aaaa, vidi Vlaha!
- Vidi stvarno,moja ljubav. Ljubavi, ajde pođi i kupi sve što tu piše, sve će nam trebati. - gurnula mi je nakakav papirić.
Nisam ni pogledao što piše a moja se sestra ljubazno ponudila da ona obavi kupovinu. Žene su žene. Ona se bolje snalaze u samoposluzi, brže se vrate, manje potroše i kupe baš što treba. Zato sam pristao bez prigovora. Moja je sestra onda zatražila ključeve od auta.
- Što? Nisam lud!
- Znam da još nisi lud, ali kako misliš da sve to donesem u rukama?
- Ljubavi ne bi ni ti mogao sve donjeti u rukama.

Imaju moć uvjeravanja, pa sam dao ključeve od auta. Onda je moja sestrica otišla do Nede i nešto joj šapnula na uho. Neda me pametno pogledala i upitala:
- Ljubavi čime misliš da ona sve to plati?
- Plati?...Kunama.
- Ljubavi.
- Neka se zapiše u knjigu dugova.
- Ljubaviii, jedinaaa...

Bila je to nepoštena igra. Dvoje na jednoga. Tako je najlakše.
Čim je otišla prišuljao sam se Nedi i stao iza leđa. Nježno sam je zagrlio oko struka kako samo ja znam i seksi glasom upitao:
- Hoćemo li?
- A što to ljubavi? Možemo puno toga. Na što si mislio?
Rijeći su nekada suvišne pa sam je objema rukama uhvatio za guzicu.
- Tooo sigurno, kako da ne.
- Ali sinoć nismo mogli, čula bi nas.
- Nečemo ni sad ljubavi, jer će se brzo vratiti.

Nije se brzo vratila. Nije ni došla na ručak. Nije je bilo ni na popodnevnoj kavi. Mogli smo nas dvoje učiniti ono i deset puta. Nedu je uhvatila panika. Pa gdje je? Da se nije izgubila. Ma kako će se izgubiti kad je tu odrasla. Prepostavio sam što će onda biti.

- Ljubavi, ajde je ti potraži. Učini meni to za ljubav.

Nisam imao ideju gdje da je potražim. Zato sam otišao u kafić mog najboljeg prijatelja i naručio kavu. Nisam stigao popiti ni gutljaj, a pridružili su mi se dvoje starijih ljudi. Poznajem ih od malena. On je kapetan duuuuge plovidbe u penziji. Njegova pratilja je prostitutka u penziji. Dakle, oboje su u penziji i žive zajedno nevjenčano, jer Veličanstveni Grga nije želio navući na sebe proklestvo petog stupnja. Ona se počela žaliti na danjašnju omladinu:
- Današnji mladi su neljubazni, nekulturni, nezahvalni, nepristojni, vulgarni. Mi nismo takvi bili. I sigurno vas zanima zašto to govorim... Uvijek kad me sretnu samu na ulici, ti mulci, počnu mi dobacivati kurvo, kurvo.
- Mesec im njihov, ne bi smjeli tako govoriti. Jel tako kapetane?
- A šta da kažem pametno? Ali reći ću nešto pametno. Draga moja nemoj obadati ako te zovu kurvo. Eto, ja sam prestao navegavati ima deset godina i još uvik me i stari i mladi zovu kapetane... Nego ispričat ću vam što mi se dogodilo u Americi kad smo bili usridreni...

Kapetovane priče su bile zabavne. Ali samo tko zna kod tih pomoraca kad lažu a kad govore istinu. Neke priče su tako bajkovite i nerealne, a ima ih djetinjastih i glupih. Moram priznati zanimljivo ih je slušati.
Ljepo sam se zabavljao i zaboravio na onu moju vješticu sestru. Samo sve što je lijepo kratko traje. Spustila se noć i pošli smo doma.
Zatekao sam ih na istom mjestu u kuhinji. Vadile su hranu iz vrećica i kad su me ugledale Neda je viknula:
- Ljubav! Kao naručen! Ajde iz auta donesi ostatak spenze.

Bile su to šokantne riječi za mene. U kuhinji je bilo hrane za bacanje. Ma nisi se mogao okrenuti, a one mene šalju po ostatak. Počeo sam se pitati gdje je bila cijelo jutro? A gdje cijelo popodne? A koliko je potrošila. Mesec joj njezin, koliko me uvalila u minus?
- Ljubavi,ajde se pomakni,jer dolaze njeni prijatelji na večeru.

Još i to! Ne pitajte, ne pitajte kako sam se pomaknuo s mjesta. Na ovakvu situaciju nisam bio spreman. Ona je pozvala prijatelje na večeru u moju kuću. Očekivao sam svašta nešto, ali ovo nikad.
Došle su četri njene prijateljice i naša vatrena kuma. Bile su vesele i pristojne. Ne znam što su one našle u mojoj sestri pa su prijateljice s njom. Ali znam jedno sigurno, kad im moja sestra priklješti vratima mali prst i ne izvine se, puknut će njihovo prijateljstvo.
Kuma je jedan dio večeri pričala viceve. Zapamtio sam dva.
Došao Mujo doktoru i rekao mu da ima problema sa seksom. Doktor ga upitao kad je zadnji put spavao sa Fatom. Nije sa mogao sjetiti. Doktor mu je dao telefon da upita Fatu. I Mujo pita: alo Fato kad smo zadnji put vodili ljubav? Odgovara Fata:s kim to pričam?

Drugi vic: ( Samo ne znam gdje ih samo čuje,tko to njoj ispriča,kako... Pređimo mi na vic.)
Mujo i Fata gledali pornić. Mujo kaže: vidi Fato, koliki mu je, veći nego moj. Fata mu odgovor i: ne da je veći od tvog, nego tolikog u cijelom Sarajevu nema.

Preživio sam i tu noć. Ako sam dobro računao svanuo je njezin četvrti dan. U isto vrijeme smo se zatekli u kuhinji. Ona je bila gladna i nije htjela piti kavu samnom. Odlučila je spraviti sebi lonac salate. Bio je to največi lonac u kući i nasjekla je dvije glavice luka, dvije salate, pet pomadora, deset mrkvi, dva krompira ,tri paprike, jednu ciklu, dvije balačane, dobro posolila, pa popaprila, malo bijelog vina, pa malo crnog, malo biljnog ulja, malo maslinovog ulja i sve je to pomješala.
Nisam od onih koji nekome broje zalogaje, ali ona mi je zapela za oko i pratio sam cijeli dan što jede. Ostatak jutra je jela suhe smokve i pila sok od jabuke. Za ručak smo imali picu. Nakon pola sata joj je bilo malo pa je pojela ostatke pice. A i to joj je bilo malo pa je pojela dva mesna nareska kojima je istekao rok trajnosti i koje smo čuvali za Gricka. Jadan mačak ostao je bez hrane. Umjesto popodnevne kave pojela je četri uspjesnavile krafne. Prije večere, to joj je poslužilo kao prijedjelo, gricnula je nekoliko tužno skvrčenih feta sira i šunke. A za večeru je pojela svih deset punjenih paprika sa mesom, a to nam je trebalo biti sutradan ručak. Naravno, tko ne bi bio žedan, pa je popila litru crnog vina malo kiselastog. I prije spavanje nije išla pišati nego je pojela lonac salate več znate kakve.
Nije meni bilo krivo što je toliko jela. Ali morao sam doživjeti ono što sam več nekoliko puta doživio. Iza ponoći, oko dva sata, iz susjedne sobe probudilo me njeno stenjanje.
- Mhhh...nešto me boli stomak...mmmhhh...boli...boli...boli za izludit....

Najradije bi je ostavio cijelu noć da stenje, ali koko bih onda ja mogao spavati. Zato sam ustao i rekao joj nešto pametno:
- Glupačo!-
Svidio mi se moj početak, stvarno znam izabrati prikladne riječi za određenu situaciju.
- Ti si stomaloški bolesna, prdološki spremna, a sralološki češ napuniti kanalizaciju! Kad si toliko mogla jesti možeš sad toliko i šutat!

Dosta mi je sestre, ne mogu više pričati o njoj. Svaki put kad dođe izbaci me iz takta. I još mi se nije izvinila što mi je vratima priklještila mali prst ljeve ruke. Taj put je stomaloški bolesna otišla ako sam dobro računao s digitronom...sedmi...ne, osmi dan...u mesec joj njezin, ostala je duže od pet dana. Aaa glupače!!!

- 13:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2006.

Šapni mi nešto nježno

Morao sam ustati u šest ujutro. Zato da otvorim vrata našoj vatrenoj kumi. Ne bi ona prestala zvoniti ,zvoniti i zvoniti, jer je ona uporna, uporna i naporna. Ja je takvu doživljavam, a kako će te je vi, ne znam.
Još me nikad nije ugodno iznenadila, pa ni tada. To jutro je obukla sivi đemper sa velikim rupama da se može vidjeti njezin crni grudnjak. Ne znam kako se uspjela uvući u crnu mini suknju, ali uspjela je. Na svoje debele noge navukla je crne ćarape s halterima. Ona se voli pikantno obući da čovjek može i gledati,a ne samo dirati.
Otvorio sam joj vrata i iz pristojnosti poželio dobro jutro. A ona meni:
- Šapni mi nešto vulgarno, jer me to uzbuđuje kad ti kažeš.

Da joj šapnem nešto vulgarno. A što sam joj to mogao reći? Nije mi ništa palo na pamet ,pa sam otišao u kuhinju. Kad eto nje za mnom.
- Nešto si mi ljut jutros... Ispričat ću ti jedan vic. On je samo za tebe. Nikom ga još nisam ispričala. Voze se dva frajera i naiđu na stoperku. Oni stanu i upitaju je što će im dati ako je povedu. Ona je imala košaru punu jabuka i rekla da će im dati kilo jabuka. Suvozač upita vozača treba li mu jabuka, a on kaže ne treba. Onda suvozač kaže onda vozi. Nakon nekog vremena naiđu na drugu autostopericu. I nju upitaju što če im dati ako je povedu. Ona je kratko razmišljala i rekla da će im dati redaljku. Suvozač je upita što je to redaljka? Ona kaže da skine gaćice i da njemu, pa onda vozaču. Suvozač upita vozača trebaju li mu ženske gaćice. Ovaj kaže ne. Suvozač kaže da ne treba ni njemu i da vozi dalje.

Mogla je i bolji vic ispričati. Ja ne znam gdje čuje ili pročita takve viceve. Budući da mi nije bio smiješan vic,upitao sam je hoče li kafu.
- Znaš mene da volim nabrzaka u dvoje.

Dok sam kuhao kavu pratila je svaku moju kretnju. Nije mi bilo ugodno. Kad te tako netko gleda ne znaš što misli, a pogotovo što če učiniti. Nismo sami bili bilo gdje. Bili smo u kuhinji. Razumjete, tu ima noževa, pa tu je mikser, pa kutljača, a tek gratalica, a ona je pervezna.

- Vlaho.- poskočio sam u mjestu, njen glas je prekinuo moje horor misli.
- Da sam ja muško,a eto nisam,poševila bih sve svoje prijateljice i kume.

Što sam ja njoj skrivio? Nikad je nisam udario, nikad joj nisam opsovao mater ili ćaću, nikad joj nisam priklještio mali prst na ruci. Nikad joj ništa loše nisam učinio, a ona meni ovako vraća.
Kavu sam skuhao i ponudio joj da sjedne i popije je u trpezariji, pa nismo u kafiću da pijemo s nogu. Sjela je. Čuo se onaj lijepi zvuk srkanja. Mesec joj njezin, ne može ona šutati ni minutu.
- Ne znam da li znaš da sam rođena u horoskopnom znaku seksa... I kad je osoba rođena u tom znaku ona nikad ne zna reći NE. Ja ti uvijek to rado radim.

Moje riječi se nebi uklopile, u stvari ne bi imale smisla, cijeli bi razgovor usmjerila u drugom pravcu, a možda bi je i uvrijedila, zato sam šutio.
- Vruće mi je. -opet ona.
- Vruće?
- Jako.
- Došla si polugola i opet ti je vruće?
- Da. Morat ću skinuti čarape.
- Znaš gdje je WC,pa skidaj.

Bila je ljena prošetati deset koraka, pa je polagano ustala ,nogu stavila na stolicu, povukla suknju i počela otkopčavati haltere. Skinula je ona čarape. Mislio sam da će sjesti i popiti kavu do kraja, ali ništa od toga. Podigla je mini suknju iznad pupka i rekla:
- Vidi,imam nove gačice. Kako mi stoje?
- Divno, krasno, ljepo, spusti tu haljinu. - nisam ni pogledao
- Vidi tu nešto piše.
- Aaa, vidim, piše srijeda.
- Znaš, kupila sam komplet gaćica i ti si prvi kojem sam pokazala.
- To je velika prednost. Što drugo da ti kažem osim da si me usrećila.
- Na svakim gaćicama piše po jedan dan u sedmici. Onaj dan koji je u sedmici nosit ću gaćice s tim danom. Vidjećeš.
- Dobro. Nego koliko je to sati? Moram ići probuditi Nedu.
Bez Nede se nisam vratio u kuhinju. Zatekli smo je kako piturava usne crvenim ružom.
- Kako mi stoji?
Ne znam kome je uputila pitanje, ali ja sam odgovorio:
- Kao kur...
- Ljubavi!
- Kao kraljici noći.

Bila je zadovoljna odgovorom. Onda je sjela da pije kavu i po običaju ispričala kako je provela noć i gdje. Malo prije devet sastala se sa prijateljicom u kafiću. Nisu imale planove, ni društvo, bile su slobodne kao prostitutke. Njihovo slobodno ponašanje privuklo je nekog muškarca. On se predstavio da znaju s kojom budalom imaju posla. Ponudio ih je pićem. Kuma nam je opisala osjećaje koji su se probudili u njoj kad ga je ugledala:

- Odmah sam pomislila na zgodne prezervative svih boja i veličina koje bi navukla na njegov dobar komad.

Ništa od njenih osjećaja. Nije uspjela ni uz čašicu seksa voditi ljubav s njim. Njena prijateljica je uspjela bez borbe osvojiti tog muškarca.
- Ja se nisam ljutila. Mene,mene ionako noći opasno uzbuđuju.

Njih je ostavila same i otišla u noćni bar. Za šankom je naručila duplu lozu. Okom sokolovim je tražila muškarca za... ples. Ja sam mislio za nešto drugo, ali mogu i ja nekad faliti. Za nekoliko trenutaka, na stolicu do nje, sjela je neka ženska. Gurnula je laktom da bi započela razgovor s našom vatrenom kumom.
- Da li si bliska s ekstazom?
- Ne.
- Nego?
- Ljubavnica sam vlastite ruke.
- Zanimljivo. Znaš, ja puno bolje govorim tijelom nego riječima.
- Nisam raspoložena za takav razgovor.

Topla sestra je otišla. Kao da je čekao da ona ode prišao joj je neki muškarac, ni nalik onom prvom.
- Kad sam ga ugledala odmah sam pomislila na zgodno kamenje svih vrsta
oblika koji bih ga mogla gađati. Vagina ima oblik srca, a srce ima oblik vagine i ako ti netko ne osvoji srce ne može ni tvoju vaginu.

Nikad bolje objašnjenje nisam čuo. Tako na slikovit i lako razumljiv način uspjela je objasniti da je ona još uvijek djevica. Ali vratimo se mi onom muškarcu koji joj je prišao. Rekao joj je:
- Ti si kurvetina, narkomanka, pjandura, pogledaj se kako si se obukla.
Da nismo ovdje gdje jesmo rekao bih ti da si... neću to reći jer nije ljepo, a ja sam pristojan momak.Takve grube stvari ne govorim puno nego činim. Idem, idem, jer ti samo šutiš.

I on je neki čudak. Njegove namjere mi nisu jasne,a ni kumi. Upitao sam je zašto nije otišla doma kad joj večernji izlazak nije uspješno počeo a niti se nastavio.
- Vlaho, ja sam ti gladna ljubavi. Sve ću žrtovati u životu da bi ona stvar bila u mojim rukama, pod mojom kontrolom. Budući da sam pervezna djevica želim da me požele i iskoriste do kraja.

Ne mogu dugo slušati njene osjećaje. Previše su jaki za mene. Neda se uživi u njenu situaciju i uvijek razumije njene patnje i krize kroz koje prolazi. Žena ženu bolje razumije,to je tako. Eto jednom je, ne tako davno da se ne može pamtiti, kuma uletila bez kucanja u kuću sva u suzama. U dnevnom boravku uz dupli konjak se malo smirila da je mogla reći što joj se dogodilo. Muž je ostavio. Objasnila je i zašto je to učinio.
- Moja životna filozofija glasi: koliko daš toliko ti se vraća. U to čvrsto
vjerujem. Zato sam sve kućanske poslove riješavala na vrijeme. A on? Kako mi je on uzvratio? Svaku noć me varao s bocom konjaka. Njoj je poklonio svu pažnju i ljubav, a ne meni gladnoj ljubavi u dvoje, željnoj ljubavi, pa može i u troje. On je volio pogrešnu više od prave. Budući da me varao s bocom ja sam njega varala s konobarom. Kad je to saznao ostavio me gad pervezni.

Kao što sam rekao moja se Neda uživila u njenu situaciju. Toliko je suosjećala s njom i želeći joj pružiti najbolju moguću utjehu rekla je:
- Da moj Vlaho meni učini tako nešto objesila bih ga za jaja i pustila da
tako visi mjesec dana dok se ne opameti. - onda me prijeteći pogledala i spustila ruku na spomenuto mjesto.

Te su rijeći kumu ohrabrile, a mene potakle na razmišljanje. Kuma je tada živahno obrisala suze i pobjedonosno rekla:
- Mogu je živjeti i bez njega. Ja imam sve što jednoj ženi treba, a to su vrele
usne.

Taj dan nije ostala na ručku, nego je ispričala vic i otišla. Ne znam gdje ih samo čuje ,ali njoj su jako smiješni.

- Mujo uhvatio zlatnu ribicu. Ona mu kaže da je pusti i ispunit će mu tri
želje. Mujo ti kaže njoj daj ne seri i baci je u more. Nakon nekoliko dana došao je hecergovac. I on je ulovio i oduševio se njoj, ali ne njenoj veličini jer nije kakala, več željama. Kaže on super, ulovio sam zlatnu ribicu i imam pravo na tri želje. Ribica ti njemu jedva kroz zube kaže dosta ti je jedna i brzo govori da mogu ići kakati. Hecergovac ti je razmišljao: imam kuću, ma ne kuću nego dvorac, imam najnoviji mercedes, ni sam ne znam koliko imam novaca. I on zatraži da mu ribica da ono što nijedan hercegovac nema.Pustio ti on ribicu i pošao odmah doma. Vrata mu je otvorila neka nepoznata žena. Ljepa, zgodna, samo takva. Onda ti ona njemu reče: pa gde si ti mužu do sada, bre barabo jedna?
- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 10.02.2006.

Najbolji prijatelj



Mom najboljem prijatelju je dugo trebalo da neđe sebe. Bio je izgubljen. A onda je sebe počeo tražiti.
Prvo se tražio u crnoj magiji. Oblačio je crnu odjeću, čitao nekakve crne knjige, oko vrata je nosio debeli lančić i kao privjesak obrnuti križ. Nakupovao se noževa čudnih oblika. U đardinu je sagradio kokošinjac i napunio ga crnim kokama. Bio sam radoznao, pa sam ga jedno popodne upitao što će mu sve to, a pogotovo koke.

- Te su koke posebne. Jedva sam ih nabavio. - s velikim oduševljenjem mi je rekao.
- Ali, danas su jaja jefitina. Što če ti koke i to crne?
- Vlaho ti još ne shvaćaš. Ne trebaju mi koke zbog jaja već zbog žrtovanja svom Gospodaru tame.
- Ah. A taj tvoj gospodar, tko je on?
- On je poseban gospodar.
- Da nije možda Veličanstveni Grga?
- Ma ne on. Moj gospodar se zove Lucifer.
- Nikad čuo za njega.
- Nisi čuo za njega još? Zezaš ti mene.
- A sad sam se sjetio. To je onaj što predaje povjest u osnovnoj školi.
-Pazi Vlaho što govoriš! Imaj malo poštovanja prema mom gospodaru. Sad si ga uvrijedio i morat ću žrtovati jednu koku za tebe večeras, jer ti neće oprostiti drugačije.

Žrtovati koke bilo mu je malo. Preko interneta je konktatirao sa Luciferovim sljedbenicama. Nisam siguran, ali mislim da je taj tip desna ruka Sotone. I one su ga pozvale da orgija s njima i garantirale su nezaboravni provod. Imao je i nekih planova da pleše u đardinu vražje kolo sa susjedima. Ma, planirao je on mnogo toga, ali ništa od svega toga,jer je to ludilo za crnom magijom odjednom prestalo.

Baš sam ga htio nazvati kad je on uletio u kuću sav u zelenom. Neda se nije dala zbuniti. Ponudila mu je kavu, rakiju, sok, kolače... sve je odbio. Otišao je u dnevni boravak i sjeo u fotelju. Ništa nije govorio, samo je tužnim pogledom gledao u pod. Meni je izgledao onako sav u zelenom, kao tužni kaktus. Ipak mi je najbolji prijatelj, pa sam mu želio pomoći.
- Mesec ti tvoj, što je sad s tobom?
- Vlaho, zemlja propada!
- Daj nemoj tako ljudi smo, dogovoriti ćemo se nekako.
- Kako ne razumješ! Zemlja propada!
Iskočio je iz fotelje i počeo vikati.
- Ti i ja i Neda i Dalilah, da mi uništavamo zemlju! Svake godine izumre jedna vrsta životinje! Neke biljke ne možeš naći ni u botaničkom vrtu!
- Slažem se s tobom,ne možeš ih naći ni u ZOO vrtu.
- Da nastavim,godine 1567...

Bio je to naporan govor. Povjest je teška tema za prijateljski razgovor. Možda je njemu kratko trajao govor, ali meni nije. Ipak mi je on najbolji prijatelj, pa sam ga strpljivo slušao.

Zadnje riječi njegovog govora su bile da sa riječi prelazi na djela. Iz zadnjeg špaga je izvadio veliku crnu vreću za smeće. U nju je počeo ubacivati sve što onečišćuje ozonski omotač. Dakle, prašak za rublje i omekšivač, sirup za suđe, parfeme, aceton, lak za nokte, sprej za komarce... Obećao je da će on osobno sve to propisno uništiti. A Neda je obećala da će ona mene propisno... ako mu dozvolim da još jednom to učini.

Narednih dana sam ga posjećivao da ne bi svratio do mene i da nebi Neda prešla s riječi na djela. Nekako mi se puno uživio u tu ekologiju. Svoj kafić je napunio cvijećem. Od raznih mirisa nije se moglo disati i brzo bi te zabolila glava. Planirao je sve samoposluge provaliti i pokupiti sve što uništava ozonski omotač. Kod kuće u đardinu je posadio puno zelenih biljaka. Njihov miris drugačije djeluje,ne boli te glava i sve ti je smiješno. Kad bi šetali Cavtatom on bi pričao samo o ekologiji. Ma nije to ludo što je on pričao. Kad bi ljudi više pazili život bi bio ugodniji. Ali mesec mu njegov, opet je on s riječi na djela. Svaki opušak na koji smo naišli on bi ga pokupio i u crnu vreću. To je bilo previše za mene. Prekinuo sam svaki kontakt s ekologijom.
Nakon dva dana eto mog Kuma k meni. Malo se raspitivao za mog najboljeg prijatelja. A onda me nagovorio da svratimo do njega, jer možda mu je naša hrabra pomoć potrebna.

Zatekli smo ga u kuhinji kako kroz prozor gleda u đardin. Nije nas čuo da smo ušli. Kuhinja je bila ispunjena mirisom spaljene trave. Ja i Kum smo se pogledali,a on mi je ozbiljnim pogledom očenjao da ga zazovem. To sam i učinio. On se okrenuo, pogledao u nas i puknuo od smijeha. Čim se prestao smijati rekao je:
- Indijanci su pametni ljudi. Oni kad imaju problem popuše lulu mira. Oni kad se žele nasmijati popuše lulu mira. Oni kad se žele zabaviti s prijateljima popuše lulu mira. Zato ćemo i mi popušiti jednu, može?

Nije čekao da se složimo s njegovim prijedlogom nego je odmah bacio kutiju od cipela na stol. Kum je očito bio upoznat sa sadržajem u kutiji. On ni pet,ni šest,nego je izvadio velike RIZLE iz kutije i brzo smotao jednu škiju. Nikad do tada nisam vidio zelenu škiju, a nisam je ni pušio. Moram priznati da nije loše ni mirisala, barem nije smrdila. Oni su mi tom prilikom objasnili kako se treba pušiti. Prvo treba uvući što više dima u sebe, zatim zadržati taj dim što duže možeš i onda ispuhati. Takav stil pušenja te umori. Kad je kum smotao drugu zelenu škiju,zamolio sam:
-Umorio sam se. Možemo li ovu drugu normalno popušiti?- oni su pukli od smijeha.

Čim ih je smijeh napustio, Kum je počeo motati novu zelenu škiju. Što mu bi ne znam,ali toliko se unio u motanje da nije prestao dok nije potrošio svu RIZLU. Govorili smo mu mi da je dosta, jer tko će sve to popušiti. Ali njega neki zanos nije popuštao. Kad završio sa motanjem, moj najbolji prijatelj je otvorio vrata viseće vitrine i pokazao prstom na desetak kutija od cipela i upitao mog Kuma.

- Hočeš li i ove smotati? - pukli su od smijeha.
- Mesec vam vaš, što je toliko smiješno?- moje pitanje im je bilo toliko smiješno da su pali na pod i valjali se od smijeha.

Svidjela mi se ta faza u kojoj je bio moj najbolji prijatelj. Nije bio opterećen problemima, već opušten, veseo i često se smijao.

Ta faza u kojoj se nalazio privukla je udrugu EKO MALI ZELENI. To je ekološka udruga i brinu se da šume, rijeke budu čiste. Oni su se oduševili kad su saznali da ima đardin pun zelenila. Posadio je nekakvu Marihuvanu. Rekli su da je to rijetka biljka na jugu naše zemlje i da je treba redovito njegovati. Dakle treba je redovito okopavati, zaljevati i cijela udruga je dobrovoljno to radila. Ali prije nego bi otišli popušili bi pola kutije zelene škije.

Tko zna do kada bi ga ta faza držala da jedno popodne nije uletio Hodajući zakonik. Svu zelenu škiju je pokupio i podjelio svima kaznu. To je mog prijatelja toliko rastužilo da je odlučio postati tubaš. Ali to mu nije uspjelo jer se zaljubio u jednu djevojku iz Konavala. Za kratko vrijeme su se oženili. Brak ga je promjenio. Njegovu promjenu je prva osjetila žena Konavoka i to prve bračne noći. On je prije nje legao u krevet i licem se okrenuo prema njenoj strani. Kad je žena Konavoka došla, legla je i okrenula se prema njemu s osmjehom od uha do uha. On je tada zavukao ruku ispod kušina, izvukao sjekiru i stavio je između njih. Onda joj je rekao:

- Samo pokušaj nešto.
- 15:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.02.2006.

SAMO TI

Taj dan je padala velika kiša. Gromovi su obasjavali tamne oblake. Snažna bura je njihala stabla. Netko je počeo kucati na vrata. Točnije, lupao je rukama i nogama po vratima. Pitao sam se koja je budala izašla po ovom nevremanu i još došla meni u posjet.
Bio sam uvjeren da nije nitko koga poznajemo, jer ne bi došao po ovakom vremenu. Zato sam uzeo pušku. Lupanje nije prestajalo. Prije nego ih je otvorila, Neda je rukom očenjala da sam lud. Nisam se složio s njom. Mogao je biti lopov. Mogao je biti neki manijak. Mogao je biti bilo tko. Ali taj put je bila ona, naravno. To i je bilo pravo vrijeme za njenu posjetu. Njene pozdravne riječi su bile:
-Grom te ubio zete,što ne otvaraš više ta vrata!
Moja punica uvijek svoje svadljivo raspoloženje dijeli samnom. Ne znam zašto. Možda sam joj drag.
Nakon što je odložila kišobran opsovala je Boga i dvije Gospe, jer pada kiša kao luda. Onda je vrisnula punim plućima. Svi smo pogledali u nju. Ona je prstom pokazivala u kut stropa. Svi smo pogledali, ali ništa nije bilo tamo gore. Onda je pobjednički uzviknula:
-Vidim je! Tamo je! Jesi li ćorav zete,crko dabogda!
Blesavim pogledom sam joj dao do znanja da ništa ne vidim i da ne razumjem što mi pokušava reći.
-Paučina! Paučina Zete !- pobjedonosno je rekla i hodajući prema dnevnom boravku nastavila vikati i pokazivati prstom : - Eno još jedna... i tamo ...i ovdje je ima...
To što je ona pokazivala nije me brinulo nimalo. Ja znam da paučine i pauka nema nikad, jer se ja bojim pauka. Neda to zna i onda dobro pazi da koji nebi zalutao u kuću. Moja punica uvijek mora nešto prigovoriti ili bi umrla.
U dnevnom boravku sam je upitao, samo da bih promjenio temu o paučini i prljavštini i prašini koju samo ona vidi, skenira je kao rentgenom.
-A,kad ste došli?
-Što!? Pa gdje ti živiš zete? Idem, idem ne mogu gledati više ovu paučinu! Kopa mi oči.
-Ma stani, popit ćemo kaficu kadte već vrag donio po ovome vremenu..
-Ne! Idem, idem reći onoj tvojoj ženi što ne čisti ovoliku paučinu. Sva sreća da sam ja došla, jer si ti zete ćorav. Grom te ubio, ništa ti ne vidiš.
Otišla je brbljajući u kuhinju k Nedi. Punac je tada mogao doći do riječi, pa me upitao:
-Pa da đe si zete, otkad se nijesmo viđeli?
-Ja mislim od prošlog puta.
-Ma zete, što ti ono punica govori?
-Ma, pusti luđakinju. Nego, hoćeš li ti rakiju pa kaficu, ili kaficu pa rakiju?
Malo je razmišljao.
-Me, daj obodvoje...Nego kako si ono reko za punicu...luđakinja, je li?
-Nemoj mi je spominjati.
Njih dvije su ostale u kuhini piti kavicu i usput su pravile ručak.
Punac. Punac je prirodno šutljiv i zato je s njim teško naći zajednički jezik. U osnovnoj školi je od prvog do osmog razreda imao jedan iz Hrvatskog. Budući da nismo imali temu za razgovor, nudio sam mu video igrice da igramo. Onda partiju šaha - barem bi rekli jedan drugom šah. Onda sam predložio da igramo poker u svlačenje. Budući da ni to nije želio predložio sam da se igramo s Dalilah žmurice. Samo je želio još jednu rakiju.
Do ručka mi je vrijeme sporo prošlo. Pucao sam od znatiželje što su one to skuhale. Inače moja punica voli kuhati u velikom loncu da može staviti sve i svašta. Ne pretjerujem, ali ono što sam tada pojeo nisam nikad u životu, a i neću tako skoro. Od tog unikat jela mi se samo podrigivalo. Neko vrijeme sam uspjevao biti pristojan. Ali ipak mi se omaklo. Svi su me pogledali. Da bih prekinuo neugodnu tišinu, našalio sam se:
-Ovo je jedina riječ koja nedostaje Hrvatskom jeziku.
-Ljubavi,radije se ispričaj.
Neću. I nisam. A neću se ni vama ispričati.
Svatko može podrignuti. Što da je Michael Jackson podrignuo? To bi bilo opravdano. Kad bolje razmislim, vjerojatno bi i on završio na sudu, ali pustimo sad to. Kad sam ja u pitanju onda je to nešto strašno. Malo su mrmljali da sam nepristojan i to nije dugo trajalo. A onda je punac, roz smiješak- a i on progovori kad ne treba- bacio kost između mene i svadljive punice:
-A,kako ti ono zete voliš rijet za punicu? Pušti luđakinju?
-Pa, tako nekako.
Punica je prijeteći podigla prst, ali ipak je zadržala ljubazne riječi za sebe.
-Ljubavi, kako se to ponašaš?
-A kako?
-Kao da nisi moj muž.
-Pušti ga, šalio se bogati.
-Ja...ja...nemam riječi.
Bolje svašta jesti,nego svašta govoriti. Zato sam odlučio ušutati. Svoju odluku sam dokazao u dnevnom boravku. O čemu god da su pričali ja nisam imao komentara. Pio sam kavicu i pušio cigar za cigarom. Pokušavao sam se sjetiti što je pisalo u tjednom horoskopu. Inače ne vjerujem u ta predviđanja, ali nešto sam zanimljivo pročitao. Bio sam uvjeren da je pisalo o punici. Mozak mi je blokirao i ne možeš se sjetiti.
U toj zamišljenosti uzimao sam puničine cigare. Ne bih ja ni primjetio da mi ona nije rekla:
-Samo ti puši moje cigare,grom te spržio luda. Ma popušit ću i ja tebi kad dođeš kod mene,zete.
Upitno sam je pogledao. Ona je ponovila od riječi do riječi. Još mi nije bilo jasno što točno želi reći, pa sam je upito:
-Ti češ meni popušiti?
-E, e, crko dabogda.- potvrdno je odgovorila klimajući glavom.
Pomislio sam da je to sigurno neka šala na moj račun,jer to oni često znaju činiti. Pa dobro, ako je to šala idemo se onda šaliti.
-Svi ste čuli da je rekla da će mi popušiti. E kad je tako, mesec joj njezin, eto mene sutra da mi popuši.
Punica je skočila i naredila mužu da je odmah vodi kući. Bilo je uzalud bilo što reći. Odlazila je brbljajući kako žali ćer za koga se udala i ako ima imalo pameti u glavi poć će odma s njima nase doma...
Punac mi je odlazeći namignuo,dajući mi do znanja kako njemu šala mala ne smeta i kako će sutra već biti bolje. Čim ih je Neda ispratila okrenula se meni i...to je jako duga priča.
Sutradan sam se sjetio što je pisalo u horoskopu: mogući problemi s punicom. A neslane ili dvosmislene šale mogu prouzročiti veče probleme (s punicom). Ponavljam, ne vjerujem u ta predviđanja, ali nije mi jasno kako su samo pogodili.
Budući da mi nije bila namjera naljutiti punicu, jer je ionako uvijek ljuta na mene, odlučio sam je odljutiti. Kako? To je bio problem. Ako joj donesem šteku cigara mislit će da želim da mi popuši.... Ako joj donesem cvijeće mislit će da joj se udvaram. Onda sam sebe pokušao zamisliti u njenom položaju. Priznajem nisam ništa uspio smisliti. Neda mi nije željela pomoći, a ni pričati sa mnom dok se ne pomirim sa punicom. Odlučio sam na kraju otići k njoj pa što bude. Uz put sam svratio u samoposlugu i kupio joj čokoladu.
Zatekao sam je na taraci ispred kuće kako sjedi za stolom. Pravila se da me ne vidi. To mi je bio znak da je još ljuta na mene. Sjeo sam joj nasuprot. Otvorio sam usta da nešto kažem, ali baš tada sam zaboravio što sam želio reći. Blokirao mozak. Nikako da se sjetim što sam imao za reći. Grobna tišina. Onda je postala neugodna tišina. A onda je ona prva progovorila:
-Što si došao, grom te ubio luda?-nije pogledala u mene.
-Da ti dam ovo.- brzo sam gurnuo čokoladu prema njoj.

Gledala je čokoladu. Onda je uzela i okretala u ruci. Onda je pogledala u mene pa u čokoladu,tako nekoliko puta.
-A da popijemo kafu, nerodio se više takav dabogda?
-S tobon i bez cukara.-

- I oćeš, zemja te progutala, takva luda.
Naljutio sam punicu dvosmislenom šalom. To mi je bio prvi i posljedni put. Grom me udario luda ako je više ikad naljutim! Ako se vama dogodi da naljutite punicu iz nekog drugog razloga kupite joj čokoladu. Ali nemojte bilo koju. Eto,na mojoj je pisalo - SAMO TI.
- 14:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.01.2006.

Dalilah

Nije prošlo ni pola godine od vjenčanja, a već su kružile priče o nama. Uvjerljivo se govorilo da ne možemo imati djecu. Zbog toga nam je trebala stručna pomoć.
Ja sam dobijao savjete kako ću napraviti sina. Prvo sam trebao paziti da taj dan bude pun mjesec. Onda Neda treba popiti prije odnosa čašu mlijeka i odnos treba imati dva minuta prije ponoći. I na kraju nemoj nas zeznuti.
I Nedina sloboda kretanja je bila ograničena. Ali, nju nisu svjetovali, zaptikivali su:
-Jesi li noseća?
-Ne, nisam još.
-Zašto nisi?!
-Pa...
-Moraš biti noseća !Kako to da nisi? Ovakvo nešto se dogodilo samo još davne 1967. godine. Ova mala nije normalna!
Na jugu naše zemlje sramota je i neobično je oženiti se, a da mlada nije noseća. Na svakom, ama baš na svakom vjenčanju možeš vidjeti mladu s trbuhom do zuba i još se ponaša kao trudnica.
Dvije godine kasnije Neda je zatrudnila.
Ljudi su se čudili i krstili kao da će se roditi vanzemaljac. Barem me nisu savjetovali, a Nedu zaptikivali zašto nije noseća.
Ali tada je Neda bila problem koji sam morao nositi. Tokom cijele trudnoće me uvjeravala kako se odlično osjeća, da se ničeg ne boji, da ne paniči. Ali petnest dana prije poroda počela me zapitkivati: kako ću roditi? hoću li moći? hoćeš li ti umjesto mene? ako pobjegnem, hoćeš li me čekati ispred bolnice sa autom?
Zabolila me glava, pa sam zamolio punicu da dođe i porazgovara s njom. Mislio sam da je može posavjtovati, jer ona je to već radila i ima veliko iskustvo. Bolje da sam Nedu slušao nego zvao punicu da pomogne. Svaki dan me tjerala da kontroliram novo auto. Ooo,mesec joj njezin, kako je to naporna žena.
U večernjim satima smo znali razgovarati o tome što bi tko želio da se rodi.
-Ja bi nešto živo i zdravo s puno kose.- odgovorio bih na Nedino pitanje.
-Ljubavi, to ti nije odgovor.
-Kako nije?
-Ljubavi, moraš reći da želiš muško ili žensko.
-Dobro. Onda žensko.
-Ja želim sina i bit će sin.
-Neće.
-Kako znaš?
-Nije bio pun mesec.
-Ljubavi, što si ti dosadan s tim mesecom. I ne kaže se mesec nego mjesec.
-U mesec ti tvoj, to sam i rekao. Još ću ti ponovit-mesec.
-Jadna je s tobom, poludit ću s tobom.
Tih zadnjih petnest dana za mene je bilo stresno. Stalno sam morao kontrolirati novo auto, uveče razgovarati sa Nedom, a onda su me prije spavanja zvali da me pitaju je li rodila sina budući da sam dobio jasne upute. Ja bi im onda uzvratio da sam pravio kćer, a ako bude sin neka mi se rugaju. Previše je stresno bilo to vrijeme za mene. Da nije ubrzo rodila puknuo bih glavom.
Naravno, rodila je ćerkicu. Ne bih se ja ljutio da je rodila i sina. Meni je najvažnije bilo da dijete bude živo i zdravo. Da je rodila sina ja bih se jednako veselio. Da je rodila vanzemaljca punica bi isto reagirala:
-Ista ti zete, ubio te grom luda!
-Malo si mi ljubomorna.
-Nisam. Nego, oči ti ispale, kako ćete zvati malu?
-Još nisam odlučio.
-Što?! Ti ćeš maloj dati ime, grom te spržio dabogda!
-Mesec ti tvoj, što je tu čudno?
-To prvi put čujem. Samo...bolje da šutim, krepo dabogda!
-Aaa, kako će se zvati mala? -upitao je punac.
-Neće se zvati Kate, Mare, Nike itd.
-Ja dajem drugom djetetu ime.- brzo je rekla Neda.
-Ja trećem, ubio te grom luda zete!
-Đedo četvrtom,jupiii!
U matičnom uredu je bilo nesporazuma zbog imena. Starija službenica sa očalima me upitala za razlog dolaska. Objasnio sam joj da se rodila ćerkica,a ne sin,jer nije bio pun mjesec. To je nije zanimalo, pa je upitala za spol djeteta.
-Ćerkica.- odgovorio sam ponosno.
-Hoćete reći žensko.
-Da, tako je.
-A ime?
-Dalilah.
Nastala je grobna tišina. Službenica je ukočeno s kemiskom u ruci čekala.
-Gosparu hoćete li reći više ime djeteta?- upitala je ne podižući pogled s rodnog lista.
-Rekao sam, Dalilah.
-Molim?
-Pa, Dalilah.- službenica je tada odložila kemisku, skinula očale, prstima protrljala oči i žmirkajući me pogledala :
-Gosparu, ja vas nisam baš dobro razumjela.
-Rekao sam da se ćerkica zove Dalilah.
Službenica je tada pozvala svoju kolegicu. Brzo joj je ispričala razlog mog dolaska. Onda me ona zbunjeno pogledala i rekla:
-Gosparu,možete vi doći i neki drugi dan, kad malo razmislite o imenu.
-Dosta sam razmišljao.
-Ali možete vi još razmišljati. Možete izabrati neko drugo ime.- rekla je ona prva službenica.
-Pa da,nitko vas ne prisiljava da date djetetu ime Da...Da...
-Sami vi pišite.
-Još vam nije kasno da se predomislite.
-Pa da,ja i kolegica radimo svaki dan osim vikenda.
-Mesec vam vaš,pišite vas dvije to ime više dok nisam poludio!
-Dobro,nemojte se jedit.Hoćete li biti ljubazni i ponoviti nam ime?
Moja sloboda kretanja je opet bila ometana. Ljudi bi me zaustavili na ulici, čestitali i pitali za ime:
-Je li istina da ti se mala zove Da...De...Di...
-Dalilah. Istina je.
-Hm, adio Vlaho.
Kad bi me pitali kako skračeno zovem ćerkicu odgovorio bih:
-Vraže jedan mali.
Još se sjećam Dalilah kad je opazila svoje rućice. Podigla ih je u zrak i radoznalo gledala. Sigurno se pitala kako se s ovim rukuje? A onda je izgovorila svoje prve riječi:
-Mesec ti tvoj.
- 14:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.01.2006.

Neda

Od kada se udala za mene Neda se promjenila. Sasvim je druga žena. Prije udaje nikad nije pisala po očima. A sada prije izlaska u kino ili šetnju,ma bilo gdje da odemo ona piše po očima. Budući da ona to redovito radi zaključio sam da ne želi da se ljudi okreću samo za mnom, jer sam najljepši čovjek na svijetu. I to često pituravanje i pisanje po očima baca me u trošak. Kako? Pa, ona kad pomisli da je vidjela ljepšu ženu od sebe baci ogledalo, a ja kupim drugo. To što baca ogledalo, to je pokazatelj njene skromnosti. Ona ne misli da je naljepša žena na svijetu kao neke njene prijateljice. Ja joj često govorim da je bila i da mi je još uvijek lijepa kao crni vrag.
Jako volim kad me pohvali, a znam da i ona to voli. Uvijek uspijem izvući pohvalu kad uđem u kuću.
-Ja sam naljepši čovjek na svijetu! - viknem,a ona tada brzo prekine raditi i kroz smješak me pohvali:
-Jesi, jesi, kako da ne!
Nekad viknem:
-Ja sam najpametniji čovjek na svijetu!
-Too sigurno, kako da ne!
Ubrzo sam shvatio koliko je postala sramežljiva. To sam shvatio kad smo šetali rivom. Malo smo se držali za ruke. A onda sam je zagrlio i poljubio u usta. Želio sam joj dočarati sve osjećaje koje gajim prema njoj. A ona se namrštila, počela je pljuvati i rukom brisati usne. Spretno se poput zmije izmigoljila iz mog zagrljaja i tiho kroz zube rekla:
-Nemoj me grliti dok ovi ne prođu.
-Zašto, mesec ti tvoj?
-Ako nas vide mislit će da se volimo.
Dobro, ne ljutim se na nju. Možda je malo sramežljiva u javnosti, ali kad smo sami doma onda iskre skaču na sve strane.
Ima dana kad je Neda neraspoložena. Treba je se tada klonuti. A kako primjetim promjenu raspoloženja? Jednostavno, čim počne pjevušiti pjesmu od Josipe Lisac -Danas sam luda, želim samoću, danas sam luda ne znam što hoću...
Volim Nedi pomagati u pravljenju kolača. Na žalost i tu je došlo do promjene. Neda mi je u ruke gurnula mlijeko, vrećicu šlaga, šećer i mikser. U miksanju sam nekako spretan, pa sam brzo umutio. Onda sam uzeo ožicu i to veliku, zahvatio smjesu i polako prinio ustima. I baš u tom trenutku Neda kaže:
-Ljubavi, ajde pjevaj.
-Tko? Što?
-Onu, znaš onu, od Olivera...- i počne pjevušiti.
Voda mi je iz usta curila. Ona se pjevajući približila i otela mi zdjelu pa gurnulau ruke maslac, čokoladu i šećer. To sam trebao mutiti u pravcu kazaljke na satu, jer vrijeme brzo prolazi i onda smjesa bude brže gotova. Ako mikserom kružiš u suprotnom pravcu kazaljke na satu sporije ćeš zamutiti. Taj kuharski trik mi je Neda otkrila.
Bila je i druga krema gotova. Samo što sam zinuo da probam okus čuo sam Nedin glas:
-Ljubavi, nisi mi pjevao onu od Miše, znaš onu dvije ružeee...
Opet mi je pjevajući prišla, otela zdjelu iz ruku, a gurnula orahe koje treba samljeti ali uz pjesmu.
Ne volim taj Nedin ritam-pjevaj melji, pjevaj tuci, pjevaj miksaj. Ne mogu pratiti taj ritam. Ja volim malo probati i ako ne probam pokvari mi svaki gust. Zato sada redovito idem u slastičarnu, jer tamo ne treba pjevati već platiti za kolač. I Neda nije pravedna kad traži od mene da pjevam. Zašto to tvrdim? Zato jer kad smo u društvu i svi zapjevamo ona zna reći pred svima:
-Ljubavi, ljepo ti pjevaš ali te je užasno ćuti. - i cijelo društvo klimajući glavom potvrdi njene riječi.
Na prvu godišnjicu braka pozvali smo kumove i prijatelje. Treba priznati da ne možeš svakoga pozvati. Naprimjer dunda Stijepa, Marija i njegovu sestru ili Hodajući Zakonik. Veličanstvenog Grgu nisam pozvao, koji će mi on vrag.
Nitko nije psovao, galamio, ružno se izražavao, takvi smo mi južnjaci. Od iskusnih bračnih parova saznali smo da prva bračna kriza nastupa nakon pete godine. Druga nakon sedme, a treća nakon desete.
Kumu se nije svidio razgovor pa ga je prekinuo pitanjem:
-Neda, što vam je Vlaho uzeo za godišnjicu braka?
-Samo sto eura, jer nisam imala više u takuljinu.
-Kod vas je kriza več počela.
Kad je druženje završilo svi su otišli zadovoljni. Neda mi je bila malo ljuta. Bijesno je pospremala suđe. Upitao sam je je li nešto nije u redu. Ona je odgovorila:
-Cijelo veče si bio ljubazan, fin, drag, nisi nimalo vikao na mene.
-Zašto da vičem na tebe? Nemam razloga.
-Da vide tko je gazda u kući!
Mesec joj njezin, brak je doista promjenio. Sa svojim ponašanjem me zbunjuje. Ali to je cijena braka. Promjena ima stalno i zato nikad nije dosadno u braku sa Nedom.

- 12:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 31.12.2005.

Veličanstveni Grga 2

-To vam se kume, ne traži. Kad nastanu problemi onda vam plava koverta sve riješava. Neka kume,ja ću riješiti vaš problem.
-Oćemo li ići odma kupit te koverte? Kupit ćemo mu ih stotinu...
-Neka kume,ja ću riješiti vaš problem s njim.

Stigli smo do Veličanstvene zgrade. Ušli smo i stali pred Veličanstvena vrata. Kum mi je rekao da sjednem na stolicu u hodniku i da ga čekam. Onda je ušao bez kucanja u Veličanstveni ured. Ne znam koji se vrag tamo unutra događao, ali znam da sam se za to vrijeme pitao zašto baš hoće plavu kovertu. Pa ima toliko raznih boja, a on želi baš plavu. Meni se eto sviđa crvena koverta. Stvarno ima ljudi koji zapnu za jednu stvar i hoće silom baš nju. Treba biti prilagodljiv, ako ne može ovako onda može onako.

Moje raspravljanje sa samim sobom je prekinuo lagani potres. Svake sekunde potres je bio sve jači. I jači. I sve jači. Uhvatio sam se rukama za stolicu. Prašina je sa drvenog stropa počela padati. Ja i stolica smo poskakivali u mjestu. Čaše su iz ormara u hodniku počele ispadati. Još čvršće sam se uhvatio za stolicu da me vrag ne odnese. Ili je dugo potres trajao ili mi se to činilo. Kao vrhunac potresa je bila jaka svjetlost, a koja se probila ispod Veličanstvenih vrata. Cijeli hodnik je bio osvjetljen.A onda je sve prestalo. Tišina. Kvaka na Veličanstvenim vratima se počela spuštati. Pitao sam se, a i zanimalo me je,koji će vrag izaći.
A koji drugi nego Veličanstveni Grga. S osmjehom od uha do uha zamolio me je da mu, ako mi to nije problem, možda gnjavaža ili teško,ponovim datum vjenčanja. Eto, ne zna koji mu se vrag dogodio da je zaboravio tako važan datum.
Uspio sam se vjenčati u crkvi.
Možda i jesmo imali ja i Veličanstveni Grga nekih nesporazuma. Ali u životu nikad ne znaš koji ti vrag može trebati, a i ti njemu. Zato sam pozvao, da bih pokazao da se ne ljutim, Veličanstvenog Grgu na svadbenu večeru.
Naljutio bih se da nije došao i to mu ne bih oprostio. Pobrinuo sam se da prvi dobije od svakog jela. Kad bi prvi pojeo, dobio bi repete da ne broji zalogaje drugima. Nakon deserta ustao je i mahnuo mi rukom da mu priđem. A koji vrag sad hoće pitao sam se.
-Znate što mladiću? Znam da neznate. Pozvan sam na još jednu večeru i naljutili bi se da ne dođem. Vi i vaša supruga se nećete naljutiti ako sad odem?
-Ma naravno da nećemo.
-Pa, idem onda ja. Vrag me odnio ako mi se ide, ali obećao sam.
Čim sam se vratio stolu k mojoj Nedi, ona me upitala:
-Ljubavi, koga si ispratio?
-Veličanstvenog Grgu. Ima nekog vražijeg posla pa je morao otići.
-Ljubavi, ne kaže se Veličanstveni nego Velečasni.
-U mesec ti tvoj! Pa nisam znao!
- 13:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Veličanstveni Grga 1

Neke trenutke u životu nikad ne zaboravljaš. Pamtiš ih dok si živ. Uvijek ih rado pričaš susjedima uz kavicu, rođacima, prijateljima, odvjetnicima... Netko pamti dan kad je kupio novo auto,netko prvi poljubac,a ja pamtim Veličanstvenog Grgu. Nije mi bilo lako izići na kraj s njim.
Prije nego sam imao bliski susret 666 vrste, obavio sam neke sitnice. Prvo sam zaprosio Nedu. Ispalilaje rafal poljubaca i onako uzbuđena predložila da odmah, trčećim korakom, posjetimo matičara. Onda je predložila da posjetimo njene roditelje. Na žalost,moji su odavno umrli pa ih nismo mogli posjetiti.
Ta radosna vijest je Nedine roditelje toliko oduševila da su predložili Veličanstvenog Peru za svečani čin u crkvi, zatim krojačicu za Nedinu vjenčanicu i moje odijelo, pa zlatarnu u kojoj ćemo Kum i ja kupiti prstenje i na kraju, restoran u kojem možemo večerati.
Ljepo od njih. Ali...mesec im njihov... Kum sa ozbiljnim pogledom i ja samo ustanovili da su svi ti ljudi na mjesnom groblju. Tako to biva kad se naši stari sjećaju svog vjenčanja.
Nije nam bio problem u nekoliko narednih dana obaviti sve pripreme. Na kraju ostao je bliski susret 666 vrste. Kum je sa ozbiljnim pogledom ponudio svoju hrabru pomoć.
-NekaKume, puno si pomogao, to mogu i sam.To je čista formalnost, jedan kratki razgovor.
-Jeste li sigurni kume?
-Naravno da jesam.
-Dobro, ali samo jedan savjet da vam dam kume...
-Ne treba, puno si pomogao.

Moj Kum je dobar i uvjek mi pomaže, ali taj put sam mislio da mi njegova hrabra pomoć nije potrebna. Zato sam otišao sam i pokucao na Veličanstvena vrata. Naravno,otvorio ih je Veličanstveni Grga. Ljubazno me primio u ured i posjeo na klimavu stolicu. Blagim glasom me upitao koji me vrag to dovodi k njemu u ova doba dana.
-Ovaj...mislim...
-Mladiću, nemem puno vremena, vrag nikad ne spava, onda?
-Pa, ja i moja zaručnica bi se vjenčali slijedeći mjesec...
-Morate se vjenčati u crkvi!- viknuo je Veličanstveni Grga koliko ga grlo nosi i prijeteći prstom nastavio :
-Mladiću, ne igrajte se vragom! Morate se vjenčati u crkvi! Osoba koja se ne vjenča u crkvi dovodi sebe i užu obitelj u opasnost da navuče proklestvo osmog stupnja, a možda i devetog!

Puno je on toga napričao. Zapamtio sam jedino da moramo uz molitvu dobro razmisliti želimo li se vjenčati u crkvi, jer deseti stupanj je najgori. Nismo morali puno razmišljati, pa sam sljedeći tjedan došao nepoljuljan, odlučan i nepokolebljiv u odluci da se vjenčamo u crkvi.
Ma, ni sam vrag me nebi odgovorio od te odluke.

-Mladiću,neki mi vrag govori da ste razmišljali i što ste odlučili?
-Da se vjenčamo u crkvi.
-Tooo! Jes! Mudra odluka! -oduševljeno je dreknuo i op trčao oko stola,unio mi se u lice i užarenih očiju zapovjedio:
-Recite brzo koji je datum?
-Danas je petak trinesti.
-Ne današnji, datum vjenčanja?
Rekao sam i otišao je od mene govoreći da je odmah znao da nemam posla s vragom kao većina u gradu. Čim je zapisao datum u rokovnik upitao me je :
-Imate li mladiću sve sakramente, ali samo crkvene?
Mesec mu njegov... Ne znam što je mislio pod onim ''samo crkvene'' , ali neki mi je vrag govorio da odgovorim potvrdno. Onda mi je postavio još nejasnije pitanje:
-Znači niste?
-Što nisam?
-Mladiću, ili jeste ili niste. Što ste onda? Nema tu filozofije?
-Jesam.- odgovorio sam bez razmišljanja. Ali kad sam vidio da se Veličanstveno lice počelo rumeniti,a Veličanstvene oći crveniti, brzo sam rekao da nisam, da mi to nikad nije palo na pamet, da nema šanse da to ikad učinim u ovim godinama i da me mogu mučiti, a ja opet neću učiniti.
-Odlično! A ima li vaša draga sve sakramente?
-Ne znam, nisam je pitao.
Veličanstveni Grga je skočio iz stolice i preko stola mi se unio u lice. Užarenih očiju, obrazima koji su podrhtavali i plavih usana je rekao:
-Ne znate! Znači ona ima posla s vragom!-, onda se vratio na svoje mjesto i, kao inkvizitor osuđeniku na lomači, upro je prst u mene i zapovjedio:
-Idite! Ispitajte koje je sve poslove sklopila s vragom!
Trčećim korakom sam izašao. Mnogo stvari sam porušio. Takav mi je strah utjerao da sam doma došao bez auta.
Sljedeći tjedan sam prvo popio dva Apurina, pet Tavora, nekoliko Isoptina i tek onda otišao Veličanstvenom Grgi na raport.
-Onda mladiću,što ste saznali?
-Sve.
-A što to sve?
-Da i ona nije ono.
-Dobro, i što još?
-Da nija krizmana crkveno.
Veličanstveni obrazi su se počeli rumeniti, zatim podrhtavati, a onda je zagalamio:
-Kako nije! Ona nija normalna! Koji je njoj vrag! Slušajte! Slušajte me dobro sad mladiću što ću vam reći! Ona...
Galamio je dva sata, a meni je tako bilo fino. Njegove riječi su mi tako godile. Samo što sam počeo drijemati, bezobraznik jedan mesec mu njegov, izgurao me je na ulicu govoreći da sam mu digao živce i da dođem drugi put. Da sam mu digao živce! Ja mu digao živce? Pa on nije normalan! Ali neka mu bude kad tako hoće. Pametniji uvjek popušta.

Taj drugi put je bio tek pet dana prije vjenčanja. Prisilio sam se doći k njemu. Očekivao sam ono najgore. Moram priznati da me je iznenadio. Kao da se ništa nije dogodilo, s vrata mi je rekao da dovedem dva svjedoka koji će potvrditi i zakleti se samim vragom da se Neda prije mene nije udavala. Taj zahtjev sam brzo ispunio. Doveo sam dvije Nedine prijateljice. Klele su se one vragom i svim i svačim. Ali,onda sam trebao dovesti još dva svjedoka koji će potvrditi da ove dvije svjedokinje ne lažu.
Pošao sam ja tražiti još dvije Nedine prijateljice. Ali neki me vrag odveo Kumu. Nakon što sam mu sve ispričao pljunuo je na pod i ozbiljnim pogledom rekao:
-Odmah sam ja znao da ćete imati problema s njim kume. To su vražiji ljudi.
-I što da radim kume? S njim se nikako dogovoriti, kao da su svi vragovi u njemu.
-Jeste li mu dali plavu kovertu kume?
-Nisam. Nije ni tražio.
- 13:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Pričice iz života sa juga lijepe naše,
    s lijepim našim južnjacima,
    i još ljepšim južnjakinjama.
    Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je
    pomno isplanirana.
    Vaš Skota

Linkovi

Bilo jednom na jugu naše zemlje

  • Oženjen sam svojom ženom .Imamo ćerkicu kojoj je godina dana i deset kila.Mi živimo na jugu naše zemlje .U malom gradiću pokraj mora.Nisam namjeravao nikog vrijeđati ili se rugati,to rade samo djeca,već reći riječ dvije o ljudima koji su mi ostali u sjećanju.Oni nisu samo likovi na papiru,oni su i dan danas vjerni onoj klimi i vremenu o kojem ću pričati.Ako mi ne vjerujete, možete pitati mog Kuma i on će vam ozbiljnim pogledom potvrditi.
    Ako neka priča bude kraća ili nerealna,a nadali ste se drugačijem ishodu,moj savjet je da čitate drugu priću.I to je realno,jer ih ima za sve dobne granice i sve ukuse.
    P.S.
    Ne dajte da čitaju oni sa slabim srcem,oni koji ne znaju čitati ili oni...i oni pogotovo.I svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna.
    Hvala.